Prošlo je već mnogo godina od događaja koji mi se duboko urezao u dušu i um, i sada ću to podijeliti sa vama jer vjerujem da djelić mog života može doprinijeti promjeni svijesti i načina razmišljanja.
˝ Vjerujem da u vama postoji nešto veličanstveno. Bez obzira na to što vam se dogodilo u životu, bez obzira na to koliko ste mladi ili koliko godina mislite da imate, u trenutku kada počnete pravilno da razmišljate, postoji snaga unutar vas, koja je veća od svijeta. Sada to sigurno znam.˝
Michael B. Beckwith
Djevojčica iz komšiluka je došla kod mene, u moj dom, po zadaću njenog brata. Njenom starijem bratu sam uradila zadaću iz engleskog jezika, napisala sam sastav na određenu temu, da mu pomognem da opet ne dobije jedinicu. Djevojčica je imala šest ili sedam godina. I dok sam joj predavala bratovu zadaću, kazala mi je: ˝ Tvoja mama je bolesna zato što je loša osoba.˝
Ta njena rečenica me je protresla. Djevojčica nije bila svjesna šta mi je rekla, šta to znači, šta mi je sve otkrila kazavši mi tu rečenicu. Ova rečenica nije bila njena. Ova rečenica je rečenica njene mame, moje komšinice. Komšinica je dolazila na kafu kod nas, kod moje mame. Djevojčica je ovu rečenicu čula i samo ju je prenijela dalje, onako neiskvareno, nevino dječije.
Time je otkrila kako se u njenoj porodici ogovaraju komšije, kako se o susjedima loše priča, time je otkrila kakva uvjerenja ima komšinica, i da ta ista uvjerenja i predrasude prenosi na svoju djecu koja će postati odrasli ljudi. Njeno uvjerenje je da su bolesne osobe loši ljudi, osobe koje imaju neku dijagnozu da su loši ljudi. Možete li vi sebe zamisliti, da ste bolesni, da imate neku dijagnozu, a neko vam kaže da ste loše osoba, zato ste bolesni !?
Ovaj događaj mi je pokazao da neki odrasli ljudi razmišljaju ograničeno, površno, usko. I onda svoju djecu odgajaju na ograničen, površan način, misleći da su njihovi stavovi ispravni, nepogrešivi.
˝ Ma koliko drugi pokušavali da me zaraze svojom mrzovoljom, nikada im to neće poći za rukom… i nema toga ko tu svjetlost može da ugasi.˝
Vejn V. Dajer
Postoje ljudi koji su drski i bezobrazni, a misle da su otvoreni i iskreni. Međutim, postoji razlika između otvorenosti i drskosti, a još su uz drskost i bezobrazluk puni neznanja.
Desila se i situacija, da je jedna žena, koja je došla nama u goste, iz ˝dobrih namjera˝ mojoj mami rekla da ju je Bog kaznio, pa je dobila dijagnozu. Prema mišljenju gošće Bog ju je kaznio jer stupila u brak sa muškarcem drugačije vjeroispovijesti od njene. Moj tata i moja mama nisu iste vjeroispovijesti, a imali su brak pun ljubavi, podrške, razumijevanja, poštovanja. Vjeroispovijest i bolest nemaju baš nikakvu poveznicu.
Opet, možete li sebe zamisliti da imate dijagnozu, da ste bolesni, i da vam vaša gošća iz velike želje za vašim ozdravljenjem kaže da vas je Bog kaznio iz nekog razloga?! Da li je to iskrena želja za vašim ozdravljenjem? Da li je ta osoba dobronamjerna? Kakva uvjerenja ima ta osoba? Da su bolesni ljudi, ljudi sa različitim dijagnozama pod Božijom kaznom? Sa takvim uvjerenjima ljudi žive. Boga predstavljaju kao lošeg Tvorca, koji sije svoju ljutnju kroz kažnjavanje ljudi bolestima, različitim dijagnozama. Šta bi to trebalo značiti? Da su sva bolesna djeca,te čiste, nevine duše, pod Božijim gnjevom, pod Božijom kaznom? Da Bog svoj bijes i gnjev sije na sve strane? Da život funkcioniše po principu strašnog kažnjavanja? Zapravo to nije tako. Bog nas voli, i Bog nas ne kažnjava. Život nas voli, ne kažnjava. Mada se ponekad ne čini da je tako, ali uistinu jeste. Bog nas voli, Život nas voli i uvijek radi za nas, a ne protiv nas, radi za naše najveće dobro. Život nam daje iskustva, daje iskušenja. Naš Život nam je dat jer imamo dovoljno snage, hrabrosti da ga živimo, jer Izvor vjeruje u nas. Ponekad nas uznemire tuđa ograničavajuća uvjerenja, pa poljuljaju naš vjeru u Život, u Boga.
Uvijek postoji svrha određenog iskustva, mada mi to ne vidimo, ili vidimo ali ne prihvatamo jer ne možemo ili ne želimo da prihvatimo odgovornost. Možda je svrha nekog iskustva da više vodimo računa o sebi, svom zdravlju, zdravlju cijele obitelji, možda iskustvo ima svrhu da zbliži određene osobe, ili da se osobe udalje i izađu iz našeg života, jer je njihova misija u našem životu gotova, možda je svrha nekog iskustva da promijenimo posao, na nađemo drugog životnog partnera, možda da se preselimo u drugi grad, možda je svrha da se iz kuće preselite u stan ili iz stana u kuću, možda je svrha nekog iskustva… vi dodajte šta god.
Ta gošća odavno ne dolazi u moju kuću, nije došla ni poslije mamine smrti. A djevojčica i njena mama još uvijek žive u mojoj ulici.
˝ Bog pomaže onima koji pomažu sebi. Tako će biti i ovoga puta. Život je pothvat saradnje s Bogom. Ništa nam neće biti servirano na tanjiru. Bog na naše molitve ne odgovara onako kako mi želimo, već u skladu s onim šta nam je potrebno za naše najviše dobro i učenje.˝
Allan Boesak