Da biste imali mirniji i sretniji život, potrebno je da se manje brinete.
Briga je umno kreiranje slika svega onoga što ne želite da vam se desi, što ne želite da budete i postanete. Briga je oblik vizualizacije u negativnom kontekstu. Vizualizacija je metoda kreiranja. Vizualizacija je umno mentalno kreiranje slika svega onoga lijepog što želite imati, biti i postati. Vizualizaciju kao metodu kreiranja koristite kada želite da vam se dese lijepe stvari. Međutim, vi kreirate i slike svega onoga što ne želite da vam se desi. Briga je umno kreiranje slika svega onoga što ne želite da vam se dogodi, da uđe u vaš život, svega onoga što ne želite biti i postati. Kada se brinete vi koristite metodu vizualizacije,a li u negativnom smislu, vi vizualizirate a da toga niste ni svjesni.
Postoje različiti stavovi o tome da li je briga opravdana.
Neke osobe smatraju da je briga sastavni dio svakog ljudskog biće, da je briga nešto prirodno, usađeno i da je potpuno normalno brinuti se čak i u situacijama kada nema nikakvog osnova za to. Dok neke osobe smatraju da je briga nešto korisno jer ih briga priprema za najgore pa tako smanjuju mogućnost da im se nešto loše dogodi, zapravo biće spremni na to nešto loše kada uđe u njihov život.
˝ Briga je molitva za ono što ne želite. Prestanite brinuti.˝
Bhagavan Das
Međutim, briga nije korisna za vas. Kada pretjerano brinete vi dozvoljavate raznim nepotrebnim mislima da ovladaju vama, vašim emocija i vašim stanjima. To je kao da ste hrčak koji trči u krugu. Uporno opterećujete svoj um zamišljanjem najgorih mogućih scenarija. Samo 5% scenarija se dogodi. I znate šta se tada desi? Vi preživite te situacije, odnose. Čak se ispostavi da nije bilo ni upola strašno kao što se zamišljali da će biti. Tako potrošite sate, sedmice, mjesece pa čak i godine oko nečega što se možda nikada nije dogodilo niti će se dogoditi, tako potrošite dragocjeno vrijeme, energiju. Briga vam krade mir, kreativnost i vašu pažnju. Briga vas jednostavno blokira.
Ja sam mnogo vremena i energije potrošila brinući se o tome da ću dobiti dijagnozu kao moja mama, da ću u budućnosti doći u stanje bolesti iz kojeg će nastati fizička bol i duboka patnja. Ova briga je nastala iz uvjerenja da se dijagnoza unutar obitelji generacijski prenosi. Kada bi me ovladale loše misli iz kojih su nastajali nimalo lijepi scenariji ja bih se osjećala jako loše, preznojavala sam se, srce bi mi ubrzano lupalo, zbog emocije straha sam plakala. Shvatila sam da ako nešto ne promijenim da ću se razboljeti zbog loših misli, a ne od neke dijagnoze. Ključni faktor je bio da se oslobodim tog sputavajućeg uvjerenja. I uspjela sam. Pretjerana briga nastala iz ograničavajućeg uvjerenja je bila blokirajuća i zastrašujuća.
˝ Nema smisla brinuti se o stvarima nad kojima nemaš kontrolu zato što ne možeš ništa da uradiš po tom pitanju? I zašto da brineš o stvarima koje možeš da kontrolišeš? Svaki put kada brineš, briga te na neki način paralizuje i ne možeš da daš najbolje što možeš.˝
Wayne Dyer
Postoje dvije grupe briga, dvije skupine: hipotetičke (hipotetske, pretpostavljene) i realne (stvarne) brige. Hipotetske su one koje se nisu desile, vi pretpostavljate da će nam se desiti, brige koje se odnose na situacije, stvari koje se mogu desiti ali i ne moraju se desiti, brige koje se odnose na budućnost općenito.
Realne brige su one koje uistinu postoje. Kada vam se desi takva briga zapitajte se šta možete učiniti da riješim ovaj problem, ovu situaciju? I poduzimat ćete određene korake da dođete do rješenja, i fokus sa problema prebacujete na rješenje, na rješavanje određenog problema, izazova.
Kada vam dođu misli da brinete potrebno je prvo analizirati u koju grupu briga spada vaša briga. Ako je realna zapitajte se šta možete poduzeti, koje korake napraviti, šta je tu pod vašom kontrolom što možete uraditi.
A ako je hipotetska nju ćete ostaviti, o njoj ćete brinuti kada vam dođe, kada vam se pojavi onda ćete je rješavati, ako vam se uopće desi u stvarnosti.
˝ Sretan je čovjek koji je razbio lance koji nanose bol umu, onaj koji je konačno prestao da se brine.˝
Ovid
˝ Postoji jedan put do sreće, a to je fa se prestanemo brinuti o stvarima koje su izvan snage naše volje.˝
Epictetus