Životne oluje. Životni lomovi.

Životne oluje, životni lomovi dešavaju se u životu svakog od nas. Pod životnim olujama mislim na razne životne situacije i odnose: pogoršano zdravstveno stanje, prekid veze, razvod braka, gubitak posla, niste se upisali u željenu srednju školu, na željeni fakultet, niste upisali željenu specijalizaciju, ostali ste bez krova nad glavom, učinjena je ogromna nepravda prema vama, roditelji su se odrekli vas iz nekog njihovog razloga, desila smrt vama drage osobe itd…

˝ Te planine koje nosite, služe da se na njih popnete.˝

Najwa Zebian

Neželjene životne situacije doživljavamo kao nešto loše jer nas jako bole, jako nas pogode. Kada se dogode takve situacije ili odnosi, često se pitamo zašto se to baš nama desilo, šta smo to skrivili da se baš to dogodi. Svu svoju pažnju smo usmjerili na ono što nam se desilo, na bol, tugu, razočarenje, nevjericu, frustraciju, ljutnju a ne na ono šta možemo vidjeti iz te situacije, šta nam ta situacija ili odnos poručuju, kakvu pouku moramo primiti, šta možemo naučiti iz tog neželjenog što nam se desilo.

Životne oluje, životni lomovi ulaze u naš život da unesu promjene u naš život. Jer ako se promjene ne dešavaju naš život se neće promijeniti. Kada se desi životna oluja mi poduzimamo određene korake kako bi nama bilo bolje, kako bi imali bolji život. Svrha tih oluja je da mi unesemo promjene u naš život. Mi tada izlazimo iz zone komfora jer se desilo nama nešto nepoznato, nešto što je neželjeno i mi se opiremo tim promjenama, borimo se sa promjenama umjesto da idemo u korak sa njima, okrećući te promjene u našu korist. Znam da je promjena bolna, ali isto tako znam da je još teže ostati tamo gdje ne pripadamo, ni srcem ni dušom. To znam iz mog iskustva jer sam prošla kroz nekoliko teških promjena, doživjela sam smrt drage osobe, desilo se i to da sam u određenom periodu mog života ostala bez krova nad glavom, oteta mi je kuća u kojoj sam živjela cijeli moj život, otet je moj dom u kojem je ostalo moje srce.

˝ Dno je postalo čvrst temelj na kojem sam iznova izgradila svoj život.˝

Džoana Rauling (autorica Hary Potera)

˝ Bog nam ne šalje očaj da bi nas ubio,  već da bi novi život u nama probudio.˝

Hermann Hesse

Znam da nije jednostavno poslije prekida veze, razvoda braka. Ali prekid veze ili razvod braka možemo gledati iz sasvim drugog ugla.

Kada promijenimo pogled, promijenimo percepciju na situaciju, cijela situacija se mijenja. Mijenjanjem percepcije na tu situaciju, mi se drugačije osjećamo, jer idemo ka shvatanju te situacije, razumijevanju te situacije i na kraju prihvatanju te situacije.

Kada se desi prekid veze, razvod braka, ne možemo se odmah osjećati divno jer nas boli, jer smo u tu vezu, brak uložili svoju ljubav, svoju energiju, vrijeme, pa na kraju krajeva i novac. Međutim, ako tu situaciju pogledamo sa neke druge strane, imat ćemo drugačiji uvid zašto se to nama desilo. Ako mislimo da je to najgora stvar koja nam se desila, dugo ćemo se osjećati loše. Dugo ćemo ostati u začaranom krugu negativnih emocija. Međutim, ako posmatramo na drugačiji način i kažemo sebi: ˝Da ova veza nije bila za mene, ovaj partner nije  za mene, ali jeste za nekog drugog, ja sada idem u susret novoj ljubavi, u susret novom partneru, partnerki koji će me voljeti sa svim mojim manama i vrlinama.˝, onda se vi drugačije osjećate. Možda je to najbolja stvar koja vam se desila u životu. Nemojte se sažalijevati, govoriti sebi: ˝Jadan ja, jadna ja, niko me neće.˝ Tada će te se osjećati loše, i u vaš život neće ući osoba kakvu vi želite. I da vam uđe u život osoba koja je idealna za vas, vi tu osobu nećete ni primijetiti zbog samosažalijevanja, jer ste fokusirani na samosažalijevanje. Govorite kako su sve žene iste, kako su svi muškarci isti, da niko na svijetu ne postoji za vas. Ako govorite da svi muškarci nisu isti, da ima puno divnih žene, muškaraca, vi ćete se bolje osjećati, vaša energija će vam se podići, i zračit´ ćete pozitivnom energijom, i tako će u vaš život ući idealna osoba za vas, koja će primijetiti vašu divnu energiju, vaš optimizam i vedrinu.

Promjene su konstantne bez obzira što se one nama ne sviđaju. Promjene se uvijek dešavaju. Poenta je kako mi gledamo na te promjene, kako mi doživljavamo te situacije, kakva je naša percepcija na te situacije. Kada mi promijenimo percepciju na te situacije, situacije nam se mijenjaju, više nam nisu nerješive, nisu nam bezizlazne situacije.

Kada ostanemo bez posla, vrte nam se razne misli kroz glavu, kako ću platiti račune i slično. I u nama se javi nemir, nervoza, stres. Ne osjećamo se dobro. Za nas bi bilo bolje da misli i našu pažnju usmjerimo na optimizam kako ćemo naći drugi posao koji će biti bolji od prethodnog, plata će biti bolja, radno okruženje će biti prijatno.

Ako nam je narušeno zdravstveno stanje, pitajmo sebe: ˝Šta ja mogu učiniti da poboljšam moje zdravstveno stanje, koje promjene da unesem, da popravim moje zdrastveno stanje?˝ Ovakav način razmišljanje je korisniji za nas nego da se kritikujemo i osuđujemo što nismo vodili računa o sebi, o svom zdravlju.

Nakon smrti moje majke ja sam se osjećala jako loše. Njeno zdravstveno stanje se popravljalo, a onda se desio moždani udar, neočekivano, iznenada. U bolnici je dobila je nekoliko moždanih udara i moja mama je umrla, napustila je ovaj svijet u pedestpetoj godini života. To je za mene bio ogroman životni lom. Ali ja sam to gledala sa drugačije strane, moja percepcija na majčinu smrt bila je drugačija. Razmišljala sam na način kakav bi bio njen i moj život nakon teškog moždanog udara koji ostavlja ogromne posljedice, kako bi se obje osjećale da ne možemo komunicirati, da joj je oduzeta govorna sposobnost, da joj je oduzeta pokretljivost, kako bi se osjećale da je moja mama nastavila život u kojem bi živjela ˝kao biljke˝? To bi bila velika bol, i fizička i emotivna bol. Bila sam jako vezena za moju majku. Dok sam studirala ujedno sam bila i njena njegovateljica jer je moja mama zbog određene dijagnoze bila nepokretna punih osam godina. Na takav način  sam lakše podnijela maminu smrt. Lakše sam prihvatila mamino odsustvo.